Moj brat kaže da je crna ovca u porodici, jer o njemu ne pišem. Ma ne, samo mi je trebao podsticaj, pa da vidim da je spreman da se suoči sa svojim zlodelima iz mlađih dana.

Pa da počnemo redom...

Moje asocijacije na starijeg brata su:

- osoba koja pita mamu dok je bila trudna, “Da li ćemo kada se rodi beba (čitaj JA) mi biti siromašni”?

- osoba koja sačeka da odem sa roditeljima iz kuće i onda mi ošiša Barbiku na paž i kao “final touch” joj napravi šiške

- osoba koja pronađe moj dnevnik, nauči napamet sve što sam napisala i izrecituje mi najsočnije delove

- osoba koja zaluđena DIY projektima, u oskudici šuplje cevi, bonsekom preseče moju novu Poniku

- osoba koja ume da me ubedi da držim džak praška na stomaku dok udara u njega i vežba

- osoba zbog koje u bioskopu ne odgledam Top gan, jer gledam šta on radi sa novom devojkom u prvom redu

- osoba koja me u sred popodnevne dremke probudi i kaže da kasnim u školu …znate nastavak

- osoba koja bi me kad se javim na telefon nekoj od njegovih obožavateljki isleđivala po pola sata uz pitanja: Šta je rekla? Ja kažem: pitala jesi li tu? A on kaže: Beko, šta je tačno rekla? Ja kažem: dobar dan, da li Bobana mogu dobiti? On kaže: Aha, a kakav joj je bio glas? Ja kažem: normalan. On kaže: kakav tačno? I tako, ima toga još…

Stariji brat. Pop. Svi su znali kada je izašao u grad jer je mirisala cela zgrada. I mi ukućani, jer smo željno čekali da udjemo tog dana u kupatilo bar na minut.

Pametnjaković, koji u jednom razredu srednje škole nije imao knjige već je nosio samo jamb napravljen od gumice i položio vrlo dobar. Jer je to obećao mami.

Šmele, koji je na zidu sobe imao sliku Džima Morisona, a moj drug iz škole kada je to video pita moju mamu: što drži njegovu sliku kad je on sto puta lepši.

A da, sad sam se setila, ono najvažnije. Stariji brat. Osoba zbog koje sam se, devedesitih godina, kada je u Čačku kriminal bio normalna pojava, i mnoge devojke nisu mogle mnogo da biraju, osećala sigurno u svakom trenutku… jer sam Popova sestra.