piše Tijana Zečević

Šah je pre svega trening za mozak, ali pored toga on testira i mnoge druge sposobnosti, kao što su izdržljivost, staloženost i lukavstvo.

Pre svega, šah me je naučio da gledam iz više uglova, da razmatram mnoštvo poteza. Naučio me je da za sve postoji više načina i da sve proizilazi iz jedne ideje.

Takođe, naučio me je da nije sve onako kako se čini na prvi pogled, da se iza dosta, naizgled nevinih stvari, zapravo kriju najveće zamke. Naveo me je na to da sve što radim u životu dva puta merim, a jednom sečem, kako kaže naša narodna izreka, jer i najmanja greška, kasnije postaje veliki problem.

Zbog šaha sam shvatila da je za uspeh potreban rad, ali pre svega strpljenje.

Nikada neću zaboraviti partije koje su trajale preko pet sati, a iz kojih sam naučila da moram žrtvovati svoje vreme i celu sebe kako bih došla do cilja, da moram da dam dosta, da bih nešto i dobila. Takođe, iste te partije istrenirale su mi živce, zbog njih sam uvek staložena u kritičnim i važnim situacijama, pa uvek razmišljam bistro, bez obzira koliki je pritisak na meni.

Šah me je naučio da se ne isplate sve žrtve, posebno one koje se loše proračunaju, da su maske nešto najgore što možemo uraditi sebi, jer kao što u šahu mogu da slome našu poziciju, isto tako mogu da slome i nas same kad je stvarni život u pitanju.

Šah me je naučio da ništa nije nemoguće, i da čak i najgore situacije mogu da se okrenu u moju korist, samo je potrebno dati sve od sebe. Zbog njega nikad ne potcenjujem druge ljude, jer to skoro sigurno vodi ka gubitku, ali isto tako ne potcenjujem ni sebe, jer kad sednemo za tablu, svi smo ravnopravni, bez obzira na naš rejting i koju titulu imamo. Svi imamo jednake šanse za pobedu, na nama je samo da te šanse iskoristimo. Isto tako je u životu, sve zavisi od nas samih i našeg rada, truda i volje.

Bitno je i „jače“ protivnike gledati kao izazov, a velike poraze kao životne lekcije.

I na kraju bitno je nikada ne odustati.

Sve to šah deli sa životom, jer poput šaha, život takođe možemo posmatrati jednom velikom igrom punom maski, žrtava, zamki, dobrih i loših poteza, pat pozicija…

Na nama je da damo sve od sebe da u toj igri pobedimo.

Autorka teksta je učenica drugog razreda Srednje škole iz Nove Varoši