Sigurno ste čuli da je pre par dana Riblja čorba izbacila novi album „Da tebe nije“.

Niste?

Zaista jeste.

Juče sam slučajno naleteo na YT na hit iz pera čačanskog rapsoda Borisava Đorđevića, a koji se zove ni više ni manje nego „Ivica Dačić“. To me je zainteresovalo da uložim dodatni napor i vreme i preslušam ceo projekat s jedanaest novih pesama. Kad sam završio sa tim poslom, nimalo lakim, moram priznati, poželeo sam da se malo pozabavim i muzičkom kritikom i da iz svog ugla kažem nešto o tom novom „kvalitetu“ na domaćoj sceni. Naravno, sve bih to mogao staviti na jedan FB status, ali sam se odlučio iz dva razloga da napišem tekst…

Novi album
Novi album

Prvi razlog je što bi mi dečak od 10 godina tj. desetogodišnji ja, veoma zamerio samo na statusu, budući da sam odrastao slušajući Riblju čorbu, pa bi moj dug tom bendu bio slabo vraćen.

Moja prva kaseta je bila „Ujed za dušu“. Molio sam i oca da mi sa Sajma knjiga donese Borinu zbirku „Prvih deset godina je najteže“ izdatu 1988, i otac me je ispoštovao. A voleo sam i onaj Đorđevićev stend-up nastup „Bora Čorba priča gluposti“ koji su, zbog lascivnih stihova, u vreme osamdesetih, smeli da izdaju samo Slovenci.

U međuvremenu, Slovenci su se otcepili, a Bora je o njima napisao pesmu koja je počinjala otprilike ovako:

„Hoće da se otcepe bečki konjušari

Pa neka se otcepe, šta će nam u stvari .“

Stih koji se završava rečima „…Postojinska jamo“, rimuje se s stihom koji se završava sa „…koji će moj tamo.“ Ne bih da potcenjujem čitaoce, ali kad kaže ovo „moj“, pesnik misli na penis.

U međuvremenu se i Bora otcepio. Ili bolje reći prolupao. Ali je ipak mudro prešao preko mnogih stvari i danas, ako sam dobro informisan, živi u Sloveniji. Srećno je oženjen mlađom ribom, ne pije više kao pre, uredno pere kosu, doduše sedu, i šeta kučiće iza kojih ažurno skuplja govna.

U Srbiju svrati da bi gostovao po nekim plitkim tv emisijama gde nastupa, nalik klovnu, sa sve rokovnikom iz koga čita razvodnjene i sklepane stihove sa aktuelnom temom, možda osvira neki koncert ili se nađe pri ruci aktuelnom režimu za potrebe mitinga.

Inače, Bora je čovek koji je napisao neke meni veoma drage stvari kao što su „Još jedan šugav dan“, „U dva će čistači odneti đubre“, „Neću da ispadnem životinja“, „Pravila, pravila“ „Kad padne noć“, „Crvena su dugmad pritisnuta“, „Ne spavaj gola“, „Neke su žene pratile vojnike“, „Dobro jutro“, ili onu pančevačku „Da, to sam ja“.

Ortak Saša Pešut i ja smo, u našim brojnim simpozijumima tj. terevenkama, jednom prilikom izveli performans da preko pokojnog Vinampa pustimo što sjebaniju stvari, ali da se izuzme „Dva dinara druže“, pošto je taj hit donja granica sjebanosti. Ili sjebanost po sebi iza koje može doći samo nirvana. Ili Hristos po vodi…

Šta se s Borom dogodilo u međuvremnu, a za koga je i čuveni Mihiz rekao da je „talentovan ko zemlja“, mogao bi veoma lako da objasni malo iskusniji psiholog.

Moje laičko mišljenje je da mu se taj talenat koga nije dovoljno rabio, već napijao, konačno osvetio. Bez intelektualne kondicije, praveći brojne kompromise, ljubavne i one političke, a težak po prirodi, Bora je danas najsličniji bojleru koji se nakupio kamenca i sad troši puno struje, a slabo greje. I na kraju će završiti na kamionu koji skuplja kabasti otpad.

Bora među Pinkovim zvezdama
Bora među Pinkovim zvezdama

Drugi razlog zbog koga sam odlučio da umesto FB statusa napišem tekst jeste što bi taj status bio bezobrazan, a pošto sam ja, ipak, prosvetni radni koji među svojim FB prijateljima ima bivše i sadašnje učenike, to mi se učinilo malo degutantno. Ipak, poznajući današnju mladež koja, navučena na mobilne telefone, nema strpljenja da pročita malo duži tekst, niti sluša rokenrol, ovde mogu slobodno da napišem taj status, koji je ujedno i moja prva muzička kritika. I u Borinom je fazonu. Nenapisani FB status, dakle, glasi ovako:

“Bora Čorba objavio novi album. Koga boli kurac…”