Posle Norveške i Švajcarske (o kojoj će još biti reči) vraćamo se na Nemačku. Šta je to što je prednost, a šta mana tamošnjih ljudi, kako se hrane, šta im je na prvom mestu, šta Nemačka može ponuditi našem čoveku, rekla nam je Tamara, medicinski radnik.
„Ovde sam stigla kao i svi naši- zbog novca, bolje zarade, uopšte egzistencije. Zato ću svoj utisak i početi od posla.

Radnici imaju svoja prava, tačno utvrđena. Pravila su jasna, nema improvizacija. Svako zna šta je njegova kompetencija i s tim u vezi i radi posao. Ne sme ni u kom slučaju biti maltretiranja, mobinga, država te od toga maksimalno štiti i ti imaš to kome da prijaviš i ima ko da reaguje. Ako imaš ambicije, ima ko da te usmeri, pa i finansira. Dakle, zarađuje se više nego kod nas, pravila su jasnija i sve je uređenije.

Što se tiče samog posla (u ovom slučaju medicinske sestre), prvi moj šok je bio kada sam se susrela sa njihovim materijalom za rad. Toga je na pretek. Za jedan dan se potroši rukavica koliko u Srbiji, recimo, za mesec dana. Kompletan zdravstveni sistem je veoma detaljan- za svaku ranu imaju poseban zavoj, posebnu vrstu flastera. Nema nikakvih improvizacija, i ako ih bude, to se smatra greškom. Kontrole u pogledu svega toga su velike i propusta ne može da bude.

Drugo što zapanjuje u odnosu na našu zemlju je čistoća. Sve je potpuno čisto. Država te natera da to poštuješ. Smeće se sortira. Kante su numerisane, svako bahato ponašanje se kažnjava. Sve se reciklira, kese se plaćaju, svi nose cegere i tu nema blama. Nigde ne viri nikakvo smeće. U slučaju koncerata ili sličnih gužvi, grad je u 4 ujutru komplet opran.

Nemci gaje radne navike. Posao im je najviše važan. Svako radi svoj posao onako kako treba. Svaka kasirka ili vozač autobusa ti na izlasku poželi lep ostatak dana. I tako svaki put. Oni to shvataju delom posla.

Mislim da Nemci generalno nisu nedruštveni. Oni samo mnogo rade. Malo su distancirani zbog toga. Danju ih nema po kafićima, uveče u deset su u krevetu, jer sutra je opet naporan dan. Posao je uvek broj jedan. Lako menjaju mesto boravka, idu tamo gde im je posao, ne vezuju se za rodni kraj kao mi. Prilično su praktični.

Kada dođete ovde, prvo što pomislite o Nemcima je da su malo ograničeni. Pravila su im toliko uredila živote, da nema mesta širenju vidika. U svakom aspektu života se drže pravila. Ovde se podrazumeva da imaš psa, voziš bicikl, vikendom ideš na izlet. Čini mi se da oni i kad bi hteli, ne bi mogli da promene bilo koji deo svog života, toliko su uigrani u raspored…

Nemci ne pridaju mnogo značaja svom izgledu, za razliku od nas. Na ulici su i bankar i građevinski radnik isti. Previše su nekad opušteni u tom pogledu, da se čini i da su nemarni. Nema strogih kodeksa oblačenja. Tako u ambasadi možete naći službenicu u duksu i starkama. Bitno je da perfektno radi svoj posao. Deca su im često bosa, prljava, kažu, da steknu imunitet. Deca sede po ulici, po livadama. Iznenadilo me da se svi hrane prilično zdravo. Ono što posebno forsiraju tokom cele godine su salate.

Penzioneri su im, recimo, dugovečni, doterani i država im je obezbedila sve. I oni od devedeset godina koji su na kolicima voze se, sednu u restoran, razgledaju izloge. To mi je nekako najtužnije, kada uporedim sa našim starima. Kod nas bi polovina te populacije bila davno pod zemljom. Ovde se svi nekako angažuju da im pruže što kvalitetniji život.

Kada dođeš, mnogim stvarima se čudiš. Čudiš se koliko sitnih stvari je uređeno. A onda kad sagledaš celokupnu sliku, postaje ti jasno šta je posledica uređenja i tih sitnica- gradovi su čisti, prodavci ljubazni, penzioneri živahni, ljudi neopterećeni. Svaki pojedninac razmišlja za dobrobit svih. Ako štrčiš, ne prolaziš dobro. Imaju novca. Daju značaja sitnicama. Nije im nikakav problem da promene nameštaj. Kupuju sitnice za stanove, kupuju cveće, šalju čestitke, uživaju u tim stvarima. Kod nas je i kićenje jelke skupo, jer se ne može.

Nema dokonih. Rade, i samo rade. A onda, kada je odmor, idu u Afriku, na Majorku, odmaraju na planinama i to im ne predstavlja finansijski problem.

Prema strancima su ljubazni. A ovde ih ima puno. Azijati, Jugosloveni, Turci, Italijani. Niko se neće iznenaditi što si stranac i njima to ne predstavlja nikakav problem. Znam da ima i onih drugih, zadrtih Nemaca, nacista, ali ih ja nisam puno srela.

Sve u svemu, Nemačka je dobra zemlja za život. Glavni razlog za to je novac. Ali, osim toga, ovde se osećaš kao deo sveta i sve ti je dostupno. Onaj ko želi malo da proputuje, bolje zaradi, promeni sredinu, Nemačka je za to dobra zemlja. Naročito kada u našoj zemlji nema posla. Sve je to pomalo tužno, ali ako postoji alternativa- zašto da ne ?“