Tehnike Umrežavanja CDN

Internet je dizajniran u skladu sa „end-to-end“ principom. Ovaj princip čini jezgro mreže relativno prostim, a inteligencija je što je moguće više pomerena na krajnje tačke mreže: hostove i klijente.

Kao rezultat toga jezgro mreže je specijalizovano, uprošćeno i optimizovano samo za prosleđivanje paketa podataka. Mreže za dostavu sadržaja povećavaju end-to-end transport, dodeljujući mnoštvo inteligentnih aplikacija koje koriste tehnike dizajnirane za optimizaciju dostave sadržaja. Dobijeni visoko integrisani sklop koristi veb kešing, uravnoteženje opterećenja servera, rutiranje i servise sadržaja. Ove tehnike su ukratko opisane u nastavku. Veb keš skladišti popularan sadržaj na serverima koji imaju najveću potražnju za taj sadržaj. Ovi zajednički mrežni sklopovi smanjuju potrebu za povećanjem propusnog opsega, smanjuju opterećenje servera, klijentu poboljšavaju vreme odziva za sadržaje uskladištene u kešu.

Uravnoteženje opterećenja servera koristi jednu ili više softverskih tehnika baziranih na servisima za globalno uravnoteženje opterećenja ili hardverski tehnika sa sloj 4-7 prekidača, takođe poznatih kao veb prekidač, prekidač sadržaja ili višeslojni prekidač za deljenje saobraćaja među brojnim serverima ili veb keševima.

Prekidaču se dodeljuje virtuelna IP adresa. Saobraćaj se po dolasku na prekidač usmerava na jedan od veb servera povezanih preko prekidača. Ovo doprinosi uravnoteženju opterećenja, povećanju ukupnog kapaciteta, poboljšanju prilagodljivosti i povećanju pouzdanosti pomoću preraspodele opterećenja neispravnog veb servera i obezbeđenje provere ispravnosti servera. Klaster sadržaja ili servisni čvor se može formirati pomoću sloja od 4-7 prekidača koji uravnotežuju opterećenje brojnih servera ili brojnih podmreža.

Zahtev za rutiranje usmerava zahteve klijenata na izvor sadržaja koji može najbolje da opsluži klijenta. To može da podrazumeva usmeravanje zahteva klijenta na servisni čvor koji je najbliži klijentu, ili na onaj sa najvećim kapacitetom. Različiti algoritmi se koriste za rutiranje zahteva.

Ovo uključuje globalno uravnoteženje opterećenja servera (Global Server Load Balancing), rutiranje bazirano na DNS, dinamička generacija metafajla, HTML prepisivanje i „anycasting“. Blizina – izbor najbližeg servisnog čvora se procenjuje koriščenjem različitih tehnika uključujući reaktivno sondiranje, proaktivno sondiranje i praćenje konekcija. CDN koriste raznovrsne metode dostave sadržaja, uključujući i ručno kopiranje, aktivno veb keširanje i globalno hardversko uravnoteženje opterećenja.