Priča o tetki je trajala vrlo kratko. Ministar je ovu, naizgled neprijatnu situaciju, rešio vrlo lako – dovoljno je bilo jedno emotivno obraćanje javnosti prilikom obeležavanja 100 dana vlade, i koliko ja mogu da vidim, svi su prestali da postavljaju nezgodna pitanja.

Pre tog obraćanja morao je nekoliko puta da potraži zaštitu od dosadnih novinara u sigurnosti svog blindiranog crnog Audija, i da istrpi skeč u 24 minuta sa Zoranom Kesićem, mada to ionako gleda vrlo malo ljudi. No big deal, što bi rekli Englezi.

Kad već pomenuh Engleze, juče sam na Gardijanovom sajtu gledao jedan kratak video klip. Radnja se dešava na nekom mestu koje podseća na neki sajam poput sajma knjiga u Beogradu, i u njemu su glavni junaci jedan novinar i izvesni Lord Eškroft. Kako sam kasnije saznao, lord je jedan od najvećih donatora Konzervativaca u Engleskoj.

Nesrećni lord je u nedostatku bilo kakvog boljeg rešenja pobegao u toalet da bi izbegao nezgodna pitanja. Koliko se tamo zadržao, nisam uspeo da saznam.

Naime, lord Eškroft je samo jedan od likova čije ime se pojavilo u aferi “Paradise Papers”, ili “Rajski papiri”. Novinar koji ga je “vijao” po sali je inače Ričard Bilton, koji radi za BBC, a pitanja koja je postavljao su bila vezana za aktivnosti njegovih ofšor kompanija. Na ta pitanja, naravno, nije imao preveliku želju da odgovara.

Usput da pomenem, samo poslovanje u ofšor zonama nije nezakonito i ne uključuje automatski neke kriminalne radnje, ali vrlo često se povezuje sa izbegavanjem plaćanja poreza.

Lord Eškroft je, za mene, najmanje poznato ime sa tog spiska. U “Rajskim papirima” se pominju mnogo poznatija i moćnija imena od ovog lorda, a među njima su, između ostalih, engleska kraljica, Bono Vox iz benda U2, automobilski as Luis Hamilton i mnogi drugi.

Od lica sa svetske političke scene se pominju i Donald Tramp i zet Vladimira Putina. Samo kažem.

Prema zakonu verovatnoće, u skoro 13.5 miliona fajlova koji su procureli, našla su se i neka imena iz Srbije.

Jedno od njih je i ime ministra Nenada Popovića. Popović je inače u Vladi Srbije ministar bez portfelja, a osnivač je Srpske narodne partije i nekadašnji potpredsednik Demokratske stranke Srbije. Kako tvrdi KRIK, na osnovu procurelih dokumenata koja se nalaze u “Rajskim papirima”, njegovo bogatstvo se danas procenjuje na 100 miliona dolara. Na koliko procenata glasova se procenjuje njegova Srpska narodna partija, verovatno nikada nećemo saznati.

Kao što to obično biva, krenulo se sa stranačkim saopštenjima. U maniru našeg predsednika, na poziv Narodne stranke (Vuka Jeremića) o poreklu imovine Nenada Popovića, iz Srpske narodne partije (Nenada Popovića) je odgovoreno potvrdno. Oni, naravno, podržavaju zahtev da se ispita poreklo imovine Nenada Popovića, ali da se istovremeno proveri i kako je, citiram, “Vuk Jeremić kupio stan na Vračaru u vrednosti od milion evra u vreme dok je bio ministar spoljnih poslova i prodavao Kosovo šiptarima.” Kraj citata.

Dakle, na poziv da se ispita kako je neko stekao bogatstvo od 100 miliona dolara, odgovara se optužbama da je neko prodao Kosovo.

Ovom prilikom i ja bih pozvao nadležne službe da se ispita kako je Partizanu dosuđen penal u 90. minutu protiv Mačve iz Šapca.

Da li će engleska kraljica i srpski ministar biti primorani da se kriju po toaletima pod naletom novinara, ostaje da vidimo. Kraljica možda, za ministra čisto sumnjam.

Kod nas je svako čudo za tri dana, tako da početkom sledeće nedelje očekujte novu priču koja će u zaborav baciti “rajske papire”, a nakon pet crvenih podeljenih penzionerima, očekujte još poneko objašnjenje da vam nikakva rajska ostrva nisu potrebna, jer već živimo na jednom.

A kraljica britanskih ostrva nek vidi šta će.