Novinar, scenarista, pisac mnogobrojnih bestselera, Vanja Bulić, gostovao je u Biblioteci „Jovan Tomić“ u petak, 3. novembra. Tokom jednočasovnog predstavljanja publici, Vanja je govorio prvenstveno o svojim knjigama, ali i o filmu, životu, porodici.

Na početku književne večeri, pisca je najavio Vladimir Dulanović govoreći o piščevim delima, predstavljajući ga kao novinara, književnika, ali i scenatristu jednog od kultnih filmova na našim prostorima- „Lepa sela lepo gore“.

Govoreći o sebi kao scenaristi, Vanja je istakao da je scenario za ovaj film baziran na istinitoj priči koja se odigrala u našoj blizini, na teritoriji opštine Rudo, ali je ta priča, naravno, nadograđena. Scenario je napisao 1995. godine i ne bi, kako tvrdi, ni danas izmenio ni reči. Film je tada prikazan i u Zagrebu i u Ljubljani. Svuda je bio dobro prihvaćen, a Hrvati su mu tada rekli da bi film identično izgledao i da su u tunelu bili Hrvati, a na njemu Srbi- ili bilo koja druga kombinacija. Film je prikazao jednu univerzalnost tog smutnog vremena.

Vanja je predstavio i svoje knjige- „Oko otoka“, „Simeonov pečat“, „Jovanovo zaveštanje“, „Teslina pošiljka“, „Viza za nebo“. Kako sam kaže, „Oko otoka“je njegova najbolja knjiga.

„Za mene je ovo najbolja moja knjiga. Verovatno zato što nosi lični pečat. Knjiga govori o Golom otoku. Moj otac je bio tamo. To je priča koja

dokazuje da smo sami sebi najveći neprijatelji. Ovu knjigu nisam mogao da pišem dok mi je otac bio živ, tek posle njegove smrti. On sam mi nije mnogo pričao o svemu tome. O tim stvarima je teško pričati porodici. Zato sam u svojoj emisiji ugostio veliki broj Golootočana i mnogo toga saznao“, rekao je Bulić.

Pisac je zatim govorio o tome kako nastaju njegove knjige, koliko traje prikupljanje građe i šta je sve potrebno.

„Ko danas kaže da je potrebno više godina ili meseci da se prikupi materijal za knjigu sa istorijskom osnovom- ne govori istinu. U vreme interneta sve brže ide“.

Pisac je rekao da je, na primer, za potrebe pisanja „Simeonovog pečata“ išao u Hilandar, istraživao uzroke i posledice požara, obišao riznicu. I ne samo za tu knjigu. Istraživao je put Miroslavljevog jevanđelja, sudbinu Narodne biblioteke, hrišćanske relikvije po manastirima, riznice, freske.  Zbog toga su njegove knjige istorija plus fikcija. Činjenice plus mašta. Istrijsko-religijsku osnovu pisac je bogatio i nadograđivao uzbudljivim triler- pričama. Da je takva vrsta literature veoma prihvaćena i čitana govori i činjenica da su njegove knjige poslednjih godina jedne od najčitanijih, kao što je slučaj i u novovaroškoj bilioteci.

Vanja Bulić je pohvalio i varošku publiku govoreći o tome kako ovakvi događaji nisu tako popularni i da ljudi ne dolaze više na književne večeri. Varoška publika i puna biblioteka su to demantovale.