Pre jedno godinu dana u Nišu je otvoren novi klinički centar. Ovaj klinički centar je, prema rečima osobe koja ga je svečano otvorila, opremljen “najsavremenijom tehnikom, aparatima najboljih firmi iz Nemačke i Amerike”.

Uopšte ne sumnjam da je to tako. Ne sumnjam ni da u Nišu na kliničkom centru rade vrhunski doktori.

Jedino mi je čudno zašto Zoran Babić nije operisan u Nišu pre neki dan, nakon saobraćajne nesreće koja se desila u Doljevcu. Prelom butne kosti se verovatno smatra teškom povredom, ali ipak ne verujem da se svaki pacijent sa prelomom butne kosti šalje iz Niša u Beograd.

Zoran Babić
Zoran Babić

Ali nije svako Zoran Babić. Direktor Koridora Srbije, široj javnosti poznatiji kao vazduplohov, je bio jedan od retkih likova iz vladajuće koalicije koji je uspevao da izmami osmeh kad ga vidite. Pretpostavljam da je čuveni vazduplohov jedini razlog za to, ali ipak moram da priznam da mi je bio relativno simpatičan lik. Da ne kažem smešan.

Babić je butnu kost polomio u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila na naplatnoj rampi u Doljevcu. Automobil u kome se nalazio Babić je, kako javljaju mediji, promašio rampu za elektronsku naplatu putarine i velikom brzinom udario u vozilo koje se nalazilo u traci za ručnu naplatu putarine. Tom prilikom je poginula jedna osoba, žena od 52 godine.

Detaljima ove nesreće se valjda bavi policija i tužilaštvo. Od toga kako je došlo do nesreće, do toga ko je vlasnik automobila u kome se Babić nalazio.

Nakon hitnog transporta u Beograd, s obzirom da najmoderniji klinički centar u Nišu nije u stanju da podnese težinu jednog Babića i njegove prelomljene butne kosti, javio se za Kurir sa ekskluzivnom izjavom – “Živ sam, još ću vas gnjaviti! Dobro sam prošao.”

Takva reakcija je, od jednog Babića, očekivana. Nakon teške saobraćajne nesreće, prvo što čovek pomisli – “ma, nek je glava na ramenima”. Butna kost će zarasti, kupiće se nova Škoda. Ili možda čak i neki Audi.

Ono što je izostalo je jedno ljudsko “žao mi je”. Za nesreću koju je izazvao automobil u kome se on nalazio. Za nesreću u kojoj je jedna osoba izgubila život.

Vazduplohov je pomenutom izjavom kojom je pokušao da bude duhovit, prestao čak da da bude i smešan.

U svom prvom javljanju, osim toga što je propustio da izjavi saučešće porodici nastradale osobe, propustio je da, kao svaka moralna osoba, podnese ostavku na funkciju na kojoj se u tom trenutku nalazio.

U njegovo ime to je uradio Nebojša Stefanović, ministar policije.

Nakon što je Stefanović najavio njegovu ostavku, oglasio se ponovo i Babić.

Opet neprikladno. Iako je pomenut izgubljen ljudski život, Babić je akcenat stavio na svoju stranačku pripadnost, na svoje “znanje, ali i moral, odgovornost i pre svega ljudskost i čestitost, osobine koje u svakom od nas traži naš predsednik”.

Nakon “neopozive ostavke”, Babić će verovatno morati malo da sačeka do sledeće funkcije. Naći će se već neko novo radno mesto, novi vozač i novi službeni automobil.

Samo malo da se slegne prašina. I samo da se brzo ne raziđe magla koja je dovela do ove saobraćajne nesreće.

P.S. Obično kad pišem tekstove za ovaj portal, krećem od naslova. Ovog puta sam prvo napisao tekst. Naslov nisam mogao da smislim ni nakon pola sata, tako da je tekst naslovljen jednostavno – Zoran Babić. Zoran Babić kao simbol, hiperbola i metafora.